CERVICITIS

Zapaljenje grlića materice (cervicitis) jedno je od najčešćih oboljenja genitalnih organa žene čija se učestalost kreće između 40 i 70%. Njegova velika učestalost i relativna podnošljivost doprinose izvjesnom zanemarivanju ovog oboljenja koje ide do tih razmjera da se u svakodnevnoj praksi čak i ne registruje. Međutim, cervicitis je značajan iz više razloga:

• predstavlja dugogodišnje žarište infekcije u genitalnim organima žene, izvor je novih i razbuktavanja starih upala janika
• prouzrokuje dugotrajan manje-više povećan vaginalni iscjedak otporan na uobičajenu terapiju,
• povećava sklonost za razvoj različitih promjena iz kojih se može razviti i rak grlića.

Oštećenja grlića različitim mehaničkim i hemijskim faktorima predstavljaju povoljan momenat za nastanak i širenje upale zbog čega su njegove povrede u toku porođaja ili pobačaja naročito značajne. Uzročnici upala grlića su razne bakterije, gljivice, hlamidije ili paraziti. Cervitis najčešće prolazi bez posebnih smetnji a rjeđe je praćen bolovima u krstima, u dnu trbuha i pri snošaju.

Zbog specifičnosti građe cervikalnih žlijezda koje se pružaju duboko u tkivo grlića, cervivits ima tendenciju da se razvija kao hronično oboljenje koje može trajati decenijama. Dugo trajanje bolesti stimulativno djeluje na pojavu i razvoj raka grlića, te se svaki slučaj mora energično i uporno liječiti.

Terapija
Terapija cervicitisa zaslužuje posebnu pažnju ne samo zbog upornog i dosadnog vaginalnog sekreta nego i zbog toga što je to jedan od najvažnijih koraka u borbi protiv raka grlića. Međutim, to nije jednostavno; s jedne strane zbog velikog broja žena koje imaju tu bolest, a s druge strane zbog slabog efekta uobičajene terapijske mjere.

Dijagnoza hroničnog cervicitisa mora biti tačno utvrđena na osnovu nalaza kolposkopije i citoloških briseva. Prije početka terapije treba sanirati upalu vagine i vaginalni iscjedak, te eventualne upale na ostalim genitalnim organima jer može u toku liječenja promjena na grliću nastupiti pogoršanje zapaljenskih promjena na drugim genitalnim organima.

Savremena ginekologija raspolaže sa više terapijskih metoda za liječenje hroničnog cervicitisa:

• koagulacija (hemijska, termo, krio i laserska)
• operativne metode (konizacija ili amputacija grlića)

Hemijska koagulacija sa Albothylom
Hemijska koagulacija u terapiji cervicitisa vrši se tuširanjem grlića i njegovog kanala vatom namočenom u Albothyl u trajanju od 30 do 60”. Tuširanje se ponavlja svakog trećeg dana, osim za vrijeme menstruacije, a u međuvremenu bolesnica stavlja vaginaletu Albothyla. Po pravilu je potrebno 8 do 12 tuširanja do potpunog izlječenja. U početku liječenja sekrecija iz vagine je pojačana i neobična (u vidu papirne maramice) što je posljedica terapijskog djelovanja Albothyla, a sa daljim liječenjem ova pojava prestaje. Mogu se javiti i tupi bolovi u donjem dijelu trbuha i krstima kao izraz prolaznog pogoršanja cervicitisa koji se treba odmah liječiti antibioticima uz nastavak lokalnog liječenja. Seksualni odnosi se ne preporučuju za vrijeme liječenja.

Izlječenje je postignuto onda kada je cijelo upalom izmijenjeno područje epitelizirano. Dalje kontrole su u razmaku od 3 do 4 mjeseca tokom prve godine. Na ovaj način u periodu od 2 do 3 mjeseca trajno izlječenje se postiže u 90% slučajeva.

Ostale neoperativne metode se razlikuju od ove po tome što se umjesto hemijskog sredstva -Albothyl koagulacija upalno izmijenjenog epitela vrši visokom odnosno niskom temoperaturom ili laserom a procenat izlječenja je sličan. Operativne metode se primjenju kod onih pacijentica kod kojih se naprijed navedenim metodama nije uspjelo postići izlječenje. U tim slučajevima se odstranjuje manji ili veći dio grlića što zavisi od veličine promjena na grliću, starosti pacijentice i sl.

CERVIKALNI POLIP
Cervikalni polipi su polipozni izraštaji veličine zrna riže do lješnika koji se pretežno javljuju u cervikalnom kanalu a rjeđe na spoljnjoj površini grlića.

Terapija je jednostavna. Polip se uklanja zavrtanjem peteljke, uz naknadno vršenje kiretaže cervikalnog kanala i materične šupljine zbog mogućnosti postojanja drugih polipa koji spolja nisu vidljivi. Nakon toga se polip šalje na patohistološki pregled kojim se definitivno utvrđuje o kakvoj je vrsti polipa riječ.

RAK GRLIĆA MATERICE
Posljednjih decenija, uporedo s opštim poboljšanjem životnih uslova i napretkom zdravstvene zaštite došlo je i do produženja prosječnog trajanja života. Zbog toga, sve više dolaze do izražaja maligna oboljenja među kojima i rak grlića. Rak grlića je najčešći maligni tumor genitalnog trakta kod žena. On se pojavljuje već u dobi  od 25 do 30 godina ali se najčešće javlja u dobi između 50 i 55 godina. Glavni rizični faktori za njegov nastanak su rano stupanje u intimne odnose, te često mijenjanje partnera.

Zašto je potreban pregled grlića?
Zamisao o ranoj otkrivanju malignih bolesti proizlazi iz iskustva o njihovom liječenju tj. da pacijenti kod kojih je bolest otkrivena na vrijeme imaju velike izglede da uz odgovarajuću terapiju budu izliječeni. Pod ranom dijagnozom se podrazumijeva otkrivanje bolesti u fazi kada još nema vidljivih simptoma. Kako kod većine malignih tumora razvoj do veličine opipljive mase tj. 1cm³ traje po nekoliko godina, raspolaže se znači sa dovoljno vremena za ranim otkrivanjem. Međutim, zbog činjenice da u ranim fazama maligne bolesti nema simptoma i da se radi o naizgled zdravoj populaciji potrebno je traganje za oboljelima.

Zahvaljujući anatomskoj građi genitalnih organa žene kao i činjenici da je oko 75% svih malignih tumora organa pristupačno direktnom posmatranju i jednostavnim dijagnostičkim metodama, razvile su se i metode za rano otkrivanje karcinoma grlića materice: kolposkopija i eksfolijativna citologija. Njihova primjena u masovnim razmjerama omogućila je neslućeni napredak u opštoj borbi protiv karcinoma genitalnih organa žene, te je postignuto značajno poboljšanje uspjeha liječenja i smanjivanje mortaliteta.

Terapija preinvazivnog karcinoma grlića (cervikalna intraepitelna neoplazija –CIN) od starosti pacijentice i njene želje za rađanjem. Liječenje može biti konzervativno (krioterapija i laser) ili operativno (konizacija, histerekto-mija). Konizacija je operativno odstranjivanje jednog dijela grlića a histerektomija podrazumijeva uklanjanje i materice i jajnika. Definitivno izlječenje u slučajevima preinvazivnog karcinoma iznosi 98% do 99%!

KOLPOSKOPIJA

Kolposkopija je usavršeno posmatranje vidnog polja binokularnom lupom i dobrim osvijetljenjem uz čiju pomoć se mogu vidjeti strukturne promjene u sluznici vagine i grlića koje se golim okom ne mogu uočiti. Metoda je jednostavna, bezbolna i neškodljiva, a tehnika samog pregleda traje 3-5 minuta.

Pregled grlića pod kolposkopom pruža mnogo više informacija od posmatranja golim okom, no stručnjak koji ga primjenjuje mora biti odgovoran i izvježban da uoči razliku između normalnih stanja na površini grlića i promjenama iza kojih se eventualno krije karcinom. Činjenica da bi svaki ginekolog morao biti izvježban kolposkopičar i preuzeti na sebe odgovornost za svoje odluke glavna je zapreka da se kolposkopija nije afirmisala kao metoda masovne detekcije karcinoma grlića. Kombinovana primjena citologije i kolposkopije ima pouzdanost u otkrivanju ranih oblika karcinoma od 99% te je najpogodnija je za masovnu detekciju.

Premda se kolposkopija nije afirmisala kao metoda za masovnu detekciju, neobično je važna dijagnostička metoda za daljnje razjašnjavanje slučajeva sa sumnjivim ili pozitivnim citološkim nalazom. Pomoću kolposkopa se mogu naći mjesta na površini grlića sa kojih se ciljanom biopsijom uzima materijal za patohistološku pretragu.

Danas je u praksi tzv. proširena kolposkopija. Nakon uvođenja vaginalnih ekartera uzimaju se brisevi: iz zadnjeg svoda vagine, sa vanjske porcije grlića i iz cervikalnog kanala. Potom se vagina i grlić očiste suhom vatom i posmatraju. Poslije toga se grlić premazuje sirćetnom kiselinom koja otklanja i rastvara sluz, sekret i eventulane fibrinske naslage omogućujući bolju vidljivost i jasnjije reljefnije ocrtavanje promjena na grliću. S druge strane, područja izmijenjenog epitela postaju bjelja, vidljivija, a nivoi granice im se bolje ocrtavaju.

Nakon toga, grlić se premazuje rastvorom joda tj. radi se jodni test po Šileru koji se upotrebljava u svrhu bližeg označavanja i ocjenjivanja jod-negativnih polja koja predstavljaju patološki izmijenjen epitel koji se jodom ne može obojiti. To je veoma važno zau rutinsku praksu jer se i pri običnom pregledu pod ekarterima sumnjiva promjena na grliću može dodatno ispitati.

EKSFOLIJATIVNA CITOLOGIJA

Zbog pogodne lokalizacije postupak uzimanja materijala za citološku obradu je jednostavan i brz što omogućava primjenu kod velikog broja žena. Osim toga, to je bezbolna i neškodljiva metoda koja ne zahtijeva skupu opremu sa vrlo visokim procentom pouzdanosti te je skoro idealna za masovnu detekciju karcinoma grlića.

Uzimanje briseva. Poslije uvođenja vaginalnih spekuluma vrši se orijentacioni pregled grlića i vagine bez upotrebe ragenasa (kolpokopom ili golim okom), a onda se sa štapićem uzima bris iz zadnjeg svoda vagine (A-bris) i sa grlića (B-bris). C-bris se uzima iz samog kanala grlića specijalnom četkicom.

U našim prilikama vjerovatno je najracionalnije citološku detekciju uključiti u već postojeće kapacitete i uzimati bris ženama koje ionako dolaze na ginekološke preglede. Iskustva pokazuju da se na taj način može u razdoblju od nekoliko godina obuhvatiti veliki dio ženske populacije u najrizičnijim godinama tj. između 20 i 55. Opšte je mišljenje da bi uzimanje briseva trebalo da se sprovodi u svim ginekološkim ordinacijama jer se često dešava da žene samo za vrijeme trudnoće ili u vezi sa trudnoćom (npr. radi pobačaja) posjećuju ginekologa. Ako se kod njih ne uzme bris, može se propustiti prilika za blagovremenim otkrivanjem malignog oboljenja.

Preporučuje se uzimanje briseva svakoj starijoj ženi od 18 godina, koja prvi put dolazi na pregled. Ako je bris negativan, ponavlja se kroz godinu dana a ako je i taj bris negativan ponavlja se za 3 godine. Kod žena koje spadaju u rizične grupe, bris bi trebao da se uzima svake godine a po potrebi i češće.

PREVENCIJA KARCINOMA GRLIĆA

• poboljšana lična higijena.
• izbjegavanje čestog mijenjanja partnera
• redovni ginekološki pregledi
• redovne citološke kontrole
• prevencija i liječenje povećanog vaginalnog iscjedka
• energično liječenje svih cervikalnih lezija
• primjena kondoma ili obrezivanje