Zbog pogodne lokalizacije postupak uzimanja materijala za citološku obradu je jednostavan i brz što omogućava primjenu kod velikog broja žena. Osim toga, to je bezbolna i neškodljiva metoda koja ne zahtijeva skupu opremu sa vrlo visokim procentom pouzdanosti te je skoro idealna za masovnu detekciju karcinoma grlića.

Uzimanje briseva.
Poslije uvođenja vaginalnih spekuluma vrši se orijentacioni pregled grlića i vagine bez upotrebe ragenasa (kolpokopom ili golim okom), a onda se sa štapićem uzima bris iz zadnjeg svoda vagine (A-bris) i sa grlića (B-bris). C-bris se uzima iz samog kanala grlića specijalnom četkicom.
U našim prilikama vjerovatno je najracionalnije citološku detekciju uključiti u već postojeće kapacitete i uzimati bris ženama koje ionako dolaze na ginekološke preglede. Iskustva pokazuju da se na taj način može u razdoblju od nekoliko godina obuhvatiti veliki dio ženske populacije u najrizičnijim godinama tj. između 20 i 55. Opšte je mišljenje da bi uzimanje briseva trebalo da se sprovodi u svim ginekološkim ordinacijama jer se često dešava da žene samo za vrijeme trudnoće ili u vezi sa trudnoćom (npr. radi pobačaja) posjećuju ginekologa. Ako se kod njih ne uzme bris, može se propustiti prilika za blagovremenim otkrivanjem malignog oboljenja.
Preporučuje se uzimanje briseva svakoj starijoj ženi od 18 godina, koja prvi put dolazi na pregled. Ako je bris negativan, ponavlja se kroz godinu dana a ako je i taj bris negativan ponavlja se za 3 godine. Kod žena koje spadaju u rizične grupe, bris bi trebao da se uzima svake godine a po potrebi i češće.

Kolposkopija
Kolposkopija je usavršeno posmatranje vidnog polja binokularnom lupom i dobrim osvijetljenjem uz čiju pomoć se mogu vidjeti strukturne promjene u sluznici vagine i grlića koje se golim okom ne mogu uočiti. Metoda je jednostavna, bezbolna i neškodljiva, a tehnika samog pregleda traje 3-5 minuta.
Pregled grlića pod kolposkopom pruža mnogo više informacija od posmatranja golim okom, no stručnjak koji ga primjenjuje mora biti odgovoran i izvježban da uoči razliku između normalnih stanja na površini grlića i promjenama iza kojih se eventualno krije karcinom. Činjenica da bi svaki ginekolog morao biti izvježban kolposkopičar i preuzeti na sebe odgovornost za svoje odluke glavna je zapreka da se kolposkopija nije afirmisala kao metoda masovne detekcije karcinoma grlića. Kombinovana primjena citologije i kolposkopije ima pouzdanost u otkrivanju ranih oblika karcinoma od 99% te je najpogodnija je za masovnu detekciju.
Premda se kolposkopija nije afirmisala kao metoda za masovnu detekciju, neobično je važna dijagnostička metoda za daljnje razjašnjavanje slučajeva sa sumnjivim ili pozitivnim citološkim nalazom. Pomoću kolposkopa se mogu naći mjesta na površini grlića sa kojih se ciljanom biopsijom uzima materijal za patohistološku pretragu.
Danas je u praksi tzv. proširena kolposkopija. Nakon uvođenja vaginalnih ekartera uzimaju se brisevi: iz zadnjeg svoda vagine, sa vanjske porcije grlića i iz cervikalnog kanala. Potom se vagina i grlić očiste suhom vatom i posmatraju. Poslije toga se grlić premazuje sirćetnom kiselinom koja otklanja i rastvara sluz, sekret i eventulane fibrinske naslage omogućujući bolju vidljivost i jasnjije reljefnije ocrtavanje promjena na grliću. S druge strane, područja izmijenjenog epitela postaju bjelja, vidljivija, a nivoi granice im se bolje ocrtavaju.
Nakon toga, grlić se premazuje rastvorom joda tj. radi se jodni test po Šileru koji se upotrebljava u svrhu bližeg označavanja i ocjenjivanja jod-negativnih polja koja predstavljaju patološki izmijenjen epitel koji se jodom ne može obojiti. To je veoma važno zau rutinsku praksu jer se i pri običnom pregledu pod ekarterima sumnjiva promjena na grliću može dodatno ispitati.